| Treći svetski rat | Dušan Veličković |
DANI
BOMBARDOVANJA |
Već danima sa
porodicom ne spavam kod kuće. Svako veče odlazimo u redakciju mog časopisa
"Biblioteka Alexandria". To je mala prizemna kuća u kojoj se osećamo
bezbednije. Od kako je počeo rat časopis ne izlazi. Reklamirali smo ga kao "first
international book review in Serbia". Sada kada ratujemo protiv celog sveta Alexandria
je postala sklonište. U stvari, reč je više o osećanju da nešto konkretno preduzimamo
kada se oglase sirene i avioni.
Jednu kancelariju preuredili smo u spavaću sobu, mada u njoj retko zaista i spavamo. Noći uglavnom provodimo u bašti, osluškujući avione i bombe. Često nam se pridruže prijatelji i susedi. Naši prvi susedi su Milan i Rada, izbeglice iz Knina. U Kninu su im ostale dve kuće. Rada bi se rado vratila u Hrvatsku, a Milan tvrdi da tamo više nikada neće otići.
Pitam Milana šta sada, posle svega, misli: da li je bilo bolje da se Srbi u Hrvatskoj nisu pobunili, ili da su prihvatili autonomiju koja im je nuđena. Da li bi to za njih bilo bolje.
"Naravno", kaže Milan, "u tom slučaju mogao sam da prodam svoje kuće i da dođem u Beograd sa dosta para. Ovako nemam ništa."
Rada kaže: "Ja bih ostala u Hrvatskoj. Ne bih nigde ni išla".
Milan se razume u politiku. Kaže: "Režim u Srbiji je kriv za ono što se dogodilo Srbima u Hrvatskoj." Onda dodaje: "Sada nam nema spasa, osim ako počne treći svetski rat".
Kako to misliš, Milane, pitam. "Onda bi NATO zaboravio na nas", odgovara Milan.
main page new issue alexandria press archives about us forum subscriptions advertising