| Ričard
Birn BJUKENENOVE KONTRADIKCIJE (Richard Byrne, "A History Via Anecdote And Quip", prikaz knjige Patrika Bjukenena Republika a ne imperija, Alexandria Online No 2, Ričard Birn, "Istorija kao anegdota", štampano izdanje No 9, str.30-31) |
PISMA
Uredniku: |
Prvo, ja nisam ni rekao da je Džordž Vašington bio utilitaran. Ono što sam rekao o njegovoj političkoj orijentaciji (“ići visoko dignutog nosa, a gledati svoju korist”) rekao sam zato što Vašington nije zagovarao izolaciju za Ameriku, nego jednu želju, zasnovanu na interesima Amerike same, da se neguje i gaji suverenitet jedne mlade nacije, i da se taj suverenitet zaštiti od evropskih političkih sukoba i mahinacija tog vremena (dakle, da se “ostane iznad”), ali, u isti mah, da se ostvari potrebna trgovina i druga ekonomska saradnja sa istim tim evropskim nacijama. Evo gde pojam korisnosti ulazi u međunarodne odnose. Kad gospodin Drajer primećuje da je “američka nova Republika strastveno prigrlila politiku strogog poštovanja suvereniteta svih ostalih nacija”, on time samo dokazuje da ume da izobliči ali ne i da razume smisao Vašingtonovih reči. Dabome da je “nova republika”, pritisnuta sa svih strana kolonijalnim silama, prigrlila koncept “suvereniteta”. U trenucima kad je ova naša republika osnivana, njen suverenitet jedva da je iko priznavao, a neke od tih velikih sila su ga baš i izričito osporavale, pa je konačno obezbeđen tek kad je poodmakla treća decenija devetnaestog veka. |
| Što se tiče druge Drajerove poente, moglo
bi se raspravljati i prepucavati maltene beskrajno o “moralnosti” američke spoljne
politike. Ne zahtevam ja da Amerika uspostavi neki sistem testiranja moralnosti da bi se
znalo ko joj može biti saveznik, nego tražim da se Amerika svojski potrudi da promoviše
svoje širom sveta dobro primljene i imitirane principe – slobodu govora, slobodu
organizovanja i dogovaranja, opšte pravo glasa, razdvajanje državne vlasti u tri stvarno
zasebne grane (zakonodavnu, sudsku i izvršnu) – a ne da sve to ostavimo postrani u ime
nekakve realpolitike ili naprostio dnevne pogodnosti. Bjukenen je taj koji bi hteo da
ostavi postrani te, pomenute, principe. To je, zapravo, jedna od glavnih kontradikcija koje vidimo u Bjukenenu kao kandidatu: on bi hteo da baci negde pored druma sve “moralne testove” i sve principe spoljne politike kad neka druga zemlja počne da nam se ulizava i da šeni, ali, u isti mah, taj isti Bjukenen hteo bi da podvrgne građane Amerike nekim njegovim moralnim testovima i principima u vezi sa čitavim nizom pitanja, od prava na abortus, preko obrazovanja, do mas-medija. A to je, kao što sam zaključio u mom članku, jedna jeziva, daleko-bilo alternativa.
(Ričard Birn,
|
main page alexandria press archives about us forum subscriptions advertising